Rimski period

Razvili su mrežu koja je povezivala Rim sa ostalim dijelovima prostanog carstva, prvo za potrebe kretanja vojnih jedinica a zatim za trgovinu i prevoz robe. Narona (Metković) je predstavljala važan saobraćajni centar iz koga su polazile komunikacije u raznim pravcima. Jedna takva komunikacija je cesta koja je vodila na sjevero-istok u Nevesinjsko polje. Gradnja ceste Narona - Nevesinjsko polje – Borci – Konjic - Sarajevsko polje, počela je za vrijeme cara Avgusta, dok ih je većina završena za vrijeme cara Tiberija i Klaudija. Salona (Split) i Narona (Metković) su bile glavno ishodište cesta rimske provincije Dalmacije koja je obuhvatala i naše prostore. U njihovoj gradnji korištena je radna snaga pokorenog stanovništva. Cesta prvog reda prolazila je kroz nevesinjsko polje pravcem jugoistok-sjeverozapad. Ova saobraćajnica je išla pravcem Zovi Do - Odžak – Drenovik – Kruševljani – Borci – Konjic - Sarajevsko polje. Put je prelazio rijeku Zalomku na mjestu današnjeg mosta Ovčiji brod posle čega se jedan krak odvajao prema Zalomu i dalje prema Gacku a drugi prema Drenoviku gdje se nalazilo najveće rimsko naselje na prostoru Nevesinja. Svjedok ovoj činjenici je dobro očuvan rimski put dužine oko 500 metara koji direktno vodi na most Ovčiji brod. S obzirom na važnost, ceste su bile pod stalnim nadzorom službi za održavanje, koje su se brinule o stanju cesta i da se na njima promet odvija besprekorno. Postojala je i prometna policija-beneficijari, koja se brinula za sigurnost robe i putnika. Benificijari su obavljali niz administrativnih i policijskih poslova. Na osnovu žrtvenika koji je pronađen na lokalitetu Drenovik sa sigurnošću može se utvrditi da se tu nalazilo rimsko naselje i stanica konzularnih beneficijara. Ovdje je bila stacionirana prva pomoćna legija (Legio Prima Adiutrix) koja se brinula o bezbjednosti prostora i putnih komunikacija. Neizostavan dio svih rimskih puteva, naročito raskrsnica, bili su miljokazi, marmor milliarium, obli kameni stubovi presjeka do 40 cm visine 1,5 metara. Na sebi su imali natpise na latinskom jeziku, iz kojih su se putnici mogli informisati o dužini ceste i mjestu na kome se nalaze. Po miljokazima se određivala udaljenost između dva mjesta na cesti, udaljenost od glavnog grada provincije ili od Rima u kome se nalazio nulti miljokaz. Na području Nevesinja evidentiran je 21 miljokaz.

Najbolje očuvane i danas možemo vidjeti u selima Donja Bijenja (cara Maksimin Tračanina), Udrežnja (cara Filipa), Luke (dva miljokaza), fragment miljokaza u Brataču.